PUTEVI ŽIVOTA

Ovim putem nastojim podijeliti vlastita životna iskustva s Vama čitateljima.

Da li ste spremni zaći u labirint mog života. Želim ući u nešto novo, živjeti svoju viziju života. Želim se maknuti od ovog dotrajalog i dosadnog života.

Prije nekoliko godina stvorili su mi se neočekivani troškovi, kojim je došao kredit i minus na računu. Prihod koji je dolazio iz mjeseca u mjesec godinama pokrivao mi je osnovne troškove za život. U međuvremenu je došlo troje djece, kredit sam uspjela nekako otplatiti ali se minus jako povećao. Ne uspijevam sa prihodom pokriti sve troškove. Nekoliko dana prije prihoda ostanem bez novca.

Raznim načinima sam pokušavala pokriti makar osnovne troškove. Ni jedna opcija nije urodila plodom.

Postala sam očajna, mrzovoljna, ostala sam bez samopouzdanja. 
Već mjesecima nemogu spavati ni jesti, najradije bih iskočila iz ove kože. 

Došla sam do dna sa željom da se okrenem ka novim, neobilježenim područjima svog života. Ne želim skočiti u nešto nepromišljeno i blesavo, nego sa sviješću o tome što slijedi, dalekosežno gledajući sebe nove i lagano krećući u to ostvarenje.

Malim koracima ću se posvetiti svojoj preobrazi da budem sigurnija u sebe, samopouzdanja, odlučnija, sretnija.

Jeste li zaista spremni biti samnom na mome putu ka poboljšanju?
Bila bih zahvalna za bilo koju pogrešku.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Razumije li me itko?

Da prijeđem odmah na stvar: Rodila sam troje djece na carski rez. Prvo djete ima 6i pol godina, drugo ima 2 godine i 2 mjeseca a treće ima 4 mjeseca. Znam da je mali razmak između drugog i trećeg djeteta, treće dijete nisam ni najmanje očekivala da će biti u tako kratkom vremenu. <script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-4420882595022879"      crossorigin="anonymous"></script> Nisam se mogla oporaviti nakon drugog reza a došao je treći rez. Osjećam se previše iscrpljeno od trudnoća i rezova a većinu vremena sam sama sa djecom i nemam dovoljno vremena da se posvetim sebi i svom oporavku. Očekivanja da ću funkcionirati kao da nije ništa bilo sa svih strana su prevelika. Boli me cijelo tijelo. Prebrzo se umaram od svakodnevnih obaveza i obaveza oko djece. <head><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-4420882595022879"      crossor...
Pročitajte više

Izlaz iz zone komfora

 Mijenjanje života nije mala stvar. Teško mi je donjeti odluku hoću li nastaviti ovakvim životom ili učiniti nešto za promjenu tog života pod bilo koji cijenu. Trenutno sam na porodiljnom i nezaposlena, muž radi, imamo troje djece, primanja nam jedva pokrivaju osnovne troškove. Svakim prihodom prvo poplačamo stanarinu i režije, a od ostatka strogo pazimo šta ćemo kupiti kako bi omogućili djeci svaki dan normalne obroke i higijenske potrepštine.  Ja i muž pojedemo jedan ili dva obroka dnevno, nekad se desi da preskočimo dan sa jelom samo kako bi djeca imali. Ponekad nam naši bližnji pomognu, ali ni oni ne mogu stalno nama pomagati. Strah me izaći iz zone komfora, jer se bojim da ne bi upropastila život još gore nego što nam je sada. Ali više me želim ovakav život u kojem ne živim nego preživljavam. Ne mogu više krpati od mjeseca do mjeseca, ne mogu više očekivati da mi drugi pomažu kako bih imala što pojesti. Izlaz iz zone komfora je jedina opcija i odluka koju donosim kako bih...
Pročitajte više