Izlaz iz zone komfora

 Mijenjanje života nije mala stvar.

Teško mi je donjeti odluku hoću li nastaviti ovakvim životom ili učiniti nešto za promjenu tog života pod bilo koji cijenu.

Trenutno sam na porodiljnom i nezaposlena, muž radi, imamo troje djece, primanja nam jedva pokrivaju osnovne troškove. Svakim prihodom prvo poplačamo stanarinu i režije, a od ostatka strogo pazimo šta ćemo kupiti kako bi omogućili djeci svaki dan normalne obroke i higijenske potrepštine.  Ja i muž pojedemo jedan ili dva obroka dnevno, nekad se desi da preskočimo dan sa jelom samo kako bi djeca imali.

Ponekad nam naši bližnji pomognu, ali ni oni ne mogu stalno nama pomagati.

Strah me izaći iz zone komfora, jer se bojim da ne bi upropastila život još gore nego što nam je sada.

Ali više me želim ovakav život u kojem ne živim nego preživljavam.

Ne mogu više krpati od mjeseca do mjeseca, ne mogu više očekivati da mi drugi pomažu kako bih imala što pojesti.

Izlaz iz zone komfora je jedina opcija i odluka koju donosim kako bih učinila nešto za sebe, makar i sa posljedicama.

Jer ako ne pokušavam, nikad neću saznati hoću li uspjeti.

Moj život okreće novu stranicu u kojoj ne gledam više šta će ljudi oko mene reći jel ja mogu nešto ili ne mogu.

Prestajem se oslanjati na druge.

Polako unosim nove promjene na kojima trebam jako puno raditi kako bi uspjele, o svim novostima ću vam pisati.